Da li za srpska organska vina ima mesta u svetu?

U situaciji kada se značajniji broj srpskih vinara opredelio za organsku sertifikaciju proizvodnje (Imperator, Plavinci, Mladen Vujić, McC, Francuska vinarija, Ivanović, Kovačević, Jović, Temet, Todorović, Vinarium, Izba Jovanović…) vreme je da se razmišlja i o plasmanu naših organskih vina u inostranstvu.

Buduće izvoznike može da zabrine podatak OIV-a da je tražnja za vinom u svetu već više godina na istom nivou, dok proizvodnja neprestano raste, pa se tako u poslednjih pet godina višak vina održao na oko 46 miliona hektolitara (oko 60 milijardi boca) godišnje!

Ali, u okviru te stagnirajuće potrošnje od oko 246 miliona hektolitara godišnje, udeo organskog vina već pet godina raste za oko 18% godišnje. U 2018. dostigao je pet milona hektolitara i sve se proda!

Preduzimljivi ljudi i u oblastima gde uzgoj grožđa nije tradicionalan shvatili su kuda ide tržište i gde su budući profiti, pa je tako u poslednjih pet godina u Belgiji posađeno preko 350 hektara organskih vinograda.

Prema statistici Udruženja američkih vinskih ekonomista, od ukupno proizvedenog organskog vina u svetu Nemci popiju oko 24%, iza njih su Francuzi sa 16%, Englezi sa 10%, Amerikanci sa 8%, Šveđani sa 7% i Japanci sa 6%. To su, dakle, države gde se organska vina najviše piju danas.

No, pre nego što se zaletite da platite marketing kampanju i učešće na sajmovima u Nemačkoj i Francuskoj obratite pažnju na prosečnu cenu plaćenu za uvoz vina u ove zemlje: Francuska $1,27, Nemačka $1,77, Engleska $2,65, Švedska $3,33, Amerika $4,61, Japan $5,38. Zvaničnu statistiku za Rusiju i Kinu nisam pronašao, ali iz iskustva kolega koji tamo izvoze cene su mnogo bliže Nemcima nego Japancima.

Osim toga, prema Decanteru, uvoz vina u Kinu je opao čak za 32 procenta jer Kinezi već dve decenije masovno sade kod sebe vinograde sa internacionalnim sortama i po kvalitetu su dosegli čak i vrhunska vina iz Bordoa, koja su im inače bila uzor pri uspostavljanju svoje vinske industrije.

Japanci su najizdašniji, posebno kada se radi o autohtonim sortama i dugo maceriranim belim vinima (oranž vina) koja plaćaju od 20 do 80 dolara po flaši. To je tržište, međutim, i najteže „probiti“.

Ali, šta je vinar bez izazova!

Verzija ovog teksta objavljena je na portalu vino.rs 15.03.2021.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *