Vino za kašiku – sasvim prirodno

Osim u retkim slučajevima, saveti za uparivanje vina i hrane zaobilazeu širokom luku kuvana jela, koja se najčešće i spremaju po kućama u Srbiji. Da li su čorbast pasulj, musaka (od krompira ili plavog patlidžana), rinflajš sa sosom od paradajza ili mirođije, kuvani grašak, boranija ili sataraš previše kompleksnih ukusa, ili na tržištu nema odgovarajućih vina, ili su ta jela jednostavno nedostojnauparivanja s vinom, ne znam! Uglavnom, vinopije su u tim (čestim) slučajevima prepuštene sebi.

Onomad sam spremio lonac slatkog kupusa s jagnjećim pikljevima i suvim svinjskim rebrima, blago zaljućen, onako za kašiku, i odlučio da bi uz to odlično išlo neko oranž vino. Odškrinuo sam vrata arhive i izvukao flašu dostojnu opisivanja i gurmanskog eksperimenta koji sam zamislio. Izabrao sam Chardonnay 2012 slovenačkog vinara Franka Terpina, čija sam vina zavoleo i davno pre nego što mi je moj dragi prijatelj Leon Pogelšek, ljubljanski galerista, avanturista i veliki obožavalac oranž vina, poklonio ovu bocu. Leon, inače, nekoliko puta godišnje, bar u doba pre korone, dođe ovde kod mene u Plavince da ponese nazad u Sloveniju gomilu kartona Indiga (ili kako on kaže „ono tvoje mastilo“), ali uvek donese i nešto iz svoje kolekcije na poklon.

Što se Terpina tiče, Franko je jedan od onih ljudi koje ne možete a da ne volite. Gromada od čoveka, naizgled strog, ali sa mekim srcem. U vinogradu radi lično, uključujući i upravljanje mini-bagerom kojeg je modifkovao da mu pritiska kapu u otvorenim tankovima u kojima macerira i fermentiše svoja izuzetna oranž vina.

Na deset hektara imanja koje je od vajkada bilo u njegovoj porodici, uključujući i čokote jakota (Tocai Friulano) iz 1935. godine, sve se radi u skladu sa prirodom, bez sintetičkih hemikalija i veštačkog đubriva.

Kod Franka je sve na osećaj koji je stečen ogromnim iskustvom: grožđe je ubrano kad je trebalo, vino je macerirano koliko je trebalo, odležavalo koliko je trebalo i to što je u boci je ono što tu treba da bude! Kada sam ga jednom pitao koliko je aklohola u vinu, reče mi „neograničeno“!

Za 2012. berbu Franko mi kaže: „Bila je super dobra. Brali smo u drugoj polovini septembra, držali vino godinu dana u starim tono bačvama, godinu u inoksu i zatim šest godina u flaši. Jaka struktura, visok alkoholi nežna kiselina. To je ono što ja tražim od vina“.

Kod ovako starih vina otvaranje je uvek dramatično. Osam godina staro vino od belog grožđa, nebistreno, nefiltrirano i bez dodatog sumpora. Da li je i dalje vino? Sipam u dekanter.Prvo vas napadaju arome zrelih jabuka, kajsije i dinje. Tek posle sat vremena u dekanteru počnu dase razvijaju tipične šardone arome limuna, tropskog voća. Kasnije u čaši tu su arome oraha, meda i suvog grožđa. Odlične kiseline ga čine sasvim svežim, rekli biste dve-tri godine staro vino. Mekani tanini, srednje telo, duga završnica.

Ko kaže da prirodno vino ne može da se dugo čuva?

Ali da se vratimo na povod za ovaj tekst i pitanje kako ovo prirodno oranž vino ide sa slatkim kupusom? Mislim da je odgovor sasvim prirodan – fantastično!

Verzija ovog članka objavljena je na portalu vino.rs 28.10.2020.