Dobra zemlja

Suštinska razlika između konvencionalnog i organskog vinogradarstva je što konvencionalni vinogradari hrane biljku, a organski hrane zemljište.

U svim vinorodnim područjima svako zemljište sadrži dovoljno hranjljivih materija za uspešan razvoj zdrave i rodne vinove loze. Međutim, te hranjljive materije (čuveni NPK pre svega) zarobljene su u oblicima koje vinova loza ne može da iskoristi. U zdravom zemljištu žive mikroorganizmi koji „vare“ te zarobljene hranjljive materije i pretvaraju ih u oblik koji loza može da iskoristi. Tako je loza, bez naše pomoći, milenijumima rasla, rađala i davala vino.


Gotovo svim radnjama u konvencionalnoj proizvodnji ti mikroorganizmi se ubijaju i zemljište postaje neplodno, mrtvo. Stalnim oranjem zemljište iz dubine, u kojem žive anaerobni mikroorganizmi (oni za koje je kiseonik smrt) izlaže se površini, a zemljište sa površine, u kome žive aerobni mikroorganizmi (oni za koje je kiseonik život), odlazi u dubinu. Jedni izgore, a drugi se uguše. One koji slučajno prežive dočeka „total“, herbicid koju uništi sve biljke i time oduzme preostalo prirodno stanište mikroorganizmima.

U tako mrtvom zemljištu jedino rešenje za uspešan rast vinove loze su veštačka đubriva. Ona direktno hrane biljku. Pošto su u pitanju soli, veštačka đubriva ne samo da ne doprinose oporavku zemljišta već dodaju još jednu smrtonosnu komponentu arsenalu za ubijanje zemljišnih mikroorganizama!


Druga posledica hranjenja loze solima je povećana potreba za vodom (kad jedete slano, pijete mnogo vode, zar ne?). Dodavanjem velikih količina vode i veštačkog đubriva biljka brzo raste, ali su stabla takve biljke slaba (puna šupljina gde je bila voda, a ne čvrste materije). Takva biljka je podložnija bolestima i brže stari, pa je danas uobičajeno da se vinova loza (a i mnoge voćke) krči posle 15-20 godina, dok je pre masovne upotrebe veštačkih đubriva loza davala dovoljno kvalitetnog roda i posle 80 godina!

Obilno navodnjavanje je samo po sebi loše. Umesto da prodire duboko u zemlju tražeći vodu, korenje raste horizontalno, neposredno ispod površine. Tu je podložno oštećenjima i brzom odumiranju.


Korisna stvar koju čine i konvencionalni i organski vinogradari je dodavanje stajnjaka ili komposta. Ono što ih većina ne zna jeste da stajnjak i kompost sami po sebi imaju minimalno hranjljivih materija (NPK 3:3:3) i njihova svrha nije da hrane biljku već da svojom masom povećavaju rastresitost zemljišta i da zemljištu dodaju veliki broj korisnih mikroorganizama koji žive u njima. Konvencionalni vinogradar koji redovno dodaje stajnjak leči zemljište i produžava vek svom zasadu.

Za razliku od konvencionalnog, u organskom vinogradarstvu sve radnje se preduzimaju u cilju očuvanja i poboljšanja zdravlja zemljišta, a zemljištu se ostavlja da brine o hranjenju loze.

Umesto oranja u međurednom prostoru sade se žitarice koje svojim dubokim korenjem rastresaju zemljište. Žitarice se pokose pre nego što daju seme, kod nas negde početkom maja. Pokošena masa se ostavlja da istruli i vrati hranjljive materije zemljištu, a korenje koje istruli ostavlja za sobom kanale kroz koje voda i vazduh dopiru do delova zemljišta gde su najpotrebniji. Uz žitarice se sade leguminoze, biljke koje uzimaju azot iz vazduha i predaju zemljištu u obliku koji biljka može da upotrebi. Ovim azotom se pre svega hrane žitarice, kako ne bi uzimale azot ranije prisutan u zemljištu i potreban lozi. A ostaje nešto i za lozu. Ako je loza bujna, izostavljaju se leguminoze i prepušta žitaricama da isisaju višak azota iz zemljišta.


U zemljama s razvijenim organskim stočarstvom i organski vinogradari dodaju stajnjak. U konvencionalnom stočarstvu kravama se daju hormoni i antibiotici (antibiotici ubijaju mikrooorganizme), pa kod nas u organskoj proizvodnji nije preporučljivo dodavati stajnjak jer (sem u Čurugu) nema organski uzgajanih krava.

Ni organski proizvođači ne prepuštaju baš sve prirodi i aktivno joj pomažu da se poboljša zdravlje zemljišta. Korisni mikroorganizmi se izdvajaju iz zemljišta, umnožavaju i vraćaju u zemljište u velikom broju. Takozvani čaj od komposta, koji se pravi u kućnoj radinosti, deluje onima koji ga prvi put primene kao magija (u povrtarstvu su rezultati vidljivi golim okom već posle par dana). Komercijani proizvodi, koji se uobičajeno označavaju kao „oplemenjivači zemljišta“ imaju isti efekat. Drugi mikroorganizmi se uzgajaju i dodaju zemljištu posle košenja. Oni ubrzavaju razlaganju pokošene mase i korenja.

RTS je svojevremeno emitovao izvanredan francuski dokumentarni film (La science et le vin – Un nouveau pacte) u kome dvoje najvećih svetskih stručnjaka za plodnost vinogradarskog zemljišta, bračni par Lidija i Klod Bordinjon, sve ovo mnogo bolje od mene objašnjavaju. Ako ga pronađete na internetu obavezno pogledajte.

Objavljeno na portalu vino.rs 08.05.2018 pod naslovom “Nije svejedno”