Gajićemo masline

Kako stvari stoje uz reviziju sadašnjih vinogradarskih rejona počinje briga oko svake kapi vode u vinogradu.
U okviru višegodišnjeg projekta Priprema Nacionalnog programa prilagođavanja na izmenjene klimatske uslove – jačanje institucionlanih kapaciteta za adaptaciju na klimatske promene, održana je serija radionica na kojima je predstavljena analiza postojećeg stanja i predviđanje budućih klimatskih uslova za sve poljoprivredne useve.

Za vinogradare je od interesa predavanje Prof. dr Marije Ćosić i Prof. dr Zorice Ranković Vasić sa Poljoprivrednog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Bez da ulazim u metodologiju i detalje istraživanja, prenosim najvažnije zaključke.

U periodu 2000-2019 godišnji deficit vode u vinogradima kretao se od 181 do 217 mm (litara/m2). Ovo je značajno povećanje u odnosu na prethodne posmatrane periode (1961-2000).

Foto: Pexels

Ovaj deficit nije samo rezultat smanjenja padavina, već i njihovog rasporeda. Umesto ravnomernog rasporeda koji je postojao u prethodnom periodu, dolazi do dugih perioda suše i veoma visokih temperatura. Pošto većina vinograda nisu zatravljeni, nastaje veliko isparavanje vode iz zemljišta što bitno utiče na deficit. S druge strane, mali broj kišnih dana karakterišu veoma obilne padavine. Osušena zemlja nije u stanju da primi veliku količinu vode za tako kratko vreme tako da se njen samo manji deo iskoristi. Ostatak oteče u bujicama sa kojima odlazi i deo površinskog humusa.

Ovaj trend će se nastaviti i ubrzavati u budućnosti, a posebno broj dana sa padavinama većim od 20mm u toku letnjih meseci. Pošto se očekuje pad raspoloživih vodnih resursa za oko 8% godišnje, navodnjavanje može samo delimično da reši ovaj problem. Jedino rešenje je da se primene metode održivog upravljanja zemljištem usmerene na očuvanje zemljišnog pokrivača kroz mere povećanja organskog ugljenika u zemljištu, mere konzervacije vlage u zemljištu, mere zaštite zemljišta od erozije vodom i vetrom, mere konzervacijske obrade i slično.

Foto: B. Vidović

U okviru svake od ovih mera postoji više aktivnosti koje mogu da se primenjuju kao što su redukovana obrada ili direktna setva, terasiranje ili podsejavanje trava, malčiranje ili zasena useva, đubrenje stajnjakom ili dodavanje drugih organskih đubriva.

Po pitanju temperature, veći broj vinogradarskih rejona bi tokom sledeće decenije prešao u viši klimatski region. Već u periodu od 2021. do 2040. godine pojaviće se više dugih perioda ekstremnih letnjih temperatura što se već desilo u Beogradskom vinogradarskom rejonu usled uticaja zagrevanja od velikog grada.

Ovo bi dovelo do ranijeg početka vegetacije već krajem februara ili početkom marta što bi za posledicu imalo daleko veću verovatnoću izmrzavanja pupoljaka od ranog mraza. Produžio bi se i vegetativni period u jesen, sve do kraja novembra ili čak sredine decembra.

Takođe se očekuje i znatno povećanje rizika od krupnog grada gde se podrazumeva grad veći od dva santimetra u prečniku sa posebno velikom izloženošću u Pčinjskom, Raškom, Kolubarskom, Moravičkom, Topličkom i Zlatiborskom administrativnom okrugu.

Studije su zaključile da ubrzo mora da dođe do revizije granica sadašnjih vinogradarskih rejona po pitanju dozvoljenih lokaliteta i sorti. Preporučena je ubrzana postavka protivgradnih mreža koje mogu služiti i kao zasena, kao i uvođenje navodnjavanja kap-po-kap. Zatravljivanje vinograda bi trebalo da bude obavezna mera.

Radionice nisu bile posvećene samo vinogradarstvu, već svim oblicima poljoprivrede, pa bih kao zaključak pomenuo kolegu voćara koji je predložio da počnemo ozbiljno da razmišljamo o gajenju maslina u Šumadiji.

Verzija ovog teksta objavljena je na portalu vino.rs 26.12.2021.