Knjiga: Organska proizvodnja grožđa

Organska proizvodnja grožđa u Srbiji je prava muka. Na državnoj listi dozvoljenih sredstava za zaštitu i prehranu nema praktično ničega od onoga što je dozvoljeno u Evropi. Literatura na srpskom se pronalazila samo po stručnim časopisima i u zbornicima radova sa naučnih skupova, od čega većine nema na internetu. Strana literatura, iako veoma obimna i lako dostupna, retko se može iskoristiti kod nas, sem na nivou osnovnih principa. Drugih vinogradara koji se bave organskom proizvodnjom praktično nema, pa nemate ni kolegu da pitate.

Ne mogu zbog toga dovoljno da naglasim koliko je knjiga „Organska proizvodnja grožđa“ u izdanju Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu revolucionaran događaj. Autori Branislava Sivčev, Mirjana Rumil, Ivan Sivčev i Zorica Ranković-Vasić na izvanredno jasan i prijemčljiv način pokrivaju sve što neko treba da zna ako ga interesuje organska proizvodnja grožđa.

Prvih sedam uvodnih poglavlja su za one koji tek počinju. A onda konkretno, sistematično, skoro taksativno, i prilično neuobičajeno za grupu profesora, saznajemo sve što nam praktično treba u vezi upravljanja zemljištem i zelenim pokrivačem, kontrolom korova, đubrenjem i ishranom, rezidbom i sistemima gajenja, izborom sorti… Približavanje jezika i stila pisanja običnom čoveku i sažetost knjige (200 strana) nimalo ne oduzima od nauke. Za prethodnih osam godina pročitao sam na desetine knjiga i stotine članaka i naučnih radova sa temom organska proizvodnja grožđa – sve što sam tako mukotrpno naučio imate ovde, na jednom mestu, na srpskom. A bilo je i za mene novina – čovek ne zna šta ne zna dok ne sazna.

Ako postoji zamerka knjizi, to je nedostatak domaćih izvora za nabavku sredstava koja se u knjizi pominju. Autori su svesni da, na primer, kalijum karbonata nema u maloprodaji ali nam ne kažu gde može da se nabavi (http://www.oleohemija.rs, http://www.centrohem.co.rs). Ili, navode da su naučni eksperimenti pokazali da je folijarna primena gline veoma efikasna u suzbijanju plamenjače na svim delovima biljke, ali ne kažu o kakvoj se glini radi (eventualno trgovački naziv) ili gde se može nabaviti.

S druge strane, ni ovo im se ne može previše zameriti, jer koliko god da je ta glina efikasna i da ima da se kupi na svakom ćošku ne smete je koristiti dok ne dođe na državnu listu dozvoljenih sredstava.

Ako vas organska proizvodnja grožđa interesuje pre svega za sopstvene potrebe i nemate nameru da tražite zvaničnu sertifikaciju, onda imate sreće i po pitanju sredstava koje možete koristiti. Firme Hoya iz Subotice i Jovanjica iz Beograda uvoze i distribuiraju proizvode za zaštitu i ishranu biljaka u organskoj proizvodnji, a nešto se može pronaći i u firmi Zeleni hit.